Državne institucije za ljudska prava su nezavisna tijela osnovana prema domaćem zakonu sa mandatom da štite i promovišu ljudska prava u državi.
Takve institucije su ključni elementi snažnog, efikasnog državnog sistema zaštite ljudskih prava, pod uslovom da su utemeljene u državnom zakonu, nezavisne od vlade, imaju širok mandat da pokriju sve međunarodne standarde ljudskih prava, potkrijepljene raznovrsnim članstvom, spremnim za odgovoran rad sa civilnim društvom i državom, te da dobro funkcionišu. Državne institucije za ljudska prava imaju moć promocije i zaštite ljudskih prava. Promocija ljudskih prava uključuje pružanje savjeta vladi i parlamentu o raznim pitanjima ljudskih prava i podizanju svijesti o ljudskim pravima. Moć državnih institucija za ljudska prava da štite ljudska prava uključuje praćenje kršenja ljudskih prava i davanje preporuka za poboljšanje stanja ljudskih prava na terenu. U pogledu zaštite, njihov mandat također može uključivati ovlaštenje da primaju, istražuju i rješavaju žalbe i daju odgovarajuće preporuke, poput predlaganja novog zakonodavstva i predlaganja revizije postojećeg zakonodavstva ili novih mjera politike. Širok spektar postojećih državnih institucija za ljudska prava uključuje: komisije, institucije ombudsmena i institute ili centre. Naprimjer, državne institucije za ljudska prava u nekim državama članicama EU također funkcionišu i kao tijela za jednakost u okviru zakonodavstva EU.
The concepts and definitions found in this glossary were published in 2016, and some may be out-of-date. EIGE is currently looking into which terms may need to be updated in the future.